Hram
Rečeno je da je tijelo hram Duha Svetoga. Otuda vjekovna potreba ljudskog Duha da tijelo, Njegov hram, prikaže lijepim. Zato se još uvijek vjeruje da je Ljepota u stanju da promijeni svijet. I Filip Mirazović pokazuje tijelo kao hram, ali ga ne uljepšava, već ga oslobađa. Oslobađa ga lanaca konformizma, stega uvriježenog mišljenja, oslobađa ga čak i sile zemljine teže, pa na nekim slikama, ženske figure, pobjegle od zakona fizike, podsjećaju na junake nekog štiva naučne fantastike. Zbog tog bijega od gravitacije, svijet kojeg Filip Mirazović prikazuje, nalazi se u posebnom, bestežinskom stanju, između sanjarenja i meditacije, okrenut ka sebi, zadubljen u misli. Čini se da svako tijelo, muško ili žensko, igra neku ulogu koja je sakrivena od prvog pogleda. Te alegorije, svojstvene mislećim autorima, u posmatraču bude bujicu asocijacija, tako da čovjek nije siguran da li je pred njim slika ili dio nekog filma ili romana. Višeslojnost kod Mirzovića postaje stil, pa i nije čudo da se na slikama uz osebujne figure koje neodoljivo podsjećaju na djela starih majstora, pojavljuju i trivijalni detalji modernog života kojima autor vješto nalazi mjesto u kompoziciji. Otuda savršeni sklad između glavnih junaka i okoline koja ih okružuje, pa makar oni i lebdjeli nad njom. Iz njegovog djela jasno je da je Filip Mirazović slikar zanesenjak, jedan od onih koji još uvijek vjeruju da će Ljepota promijeniti svijet. A ljepota dolazi iz Duha, a tijelo je Njegov hram.

Dr. Nele Karajlić