Čovjek je socijalno biće. Ne može jedan bez drugoga. Zajedno gradi puteve, gradove, civilizaciju. I u umjetnosti je slično. Klavir i violina, tenor i sopran, reditelj i glumac, crni i beli labud, sve ove umjetnosti imaju duet kao stvaralački izražaj. Čak i književnost, u kojoj je umetnik, pisac, osuđen na osamu bilježi briljantan par, Iljifa i Petrova. Nikada se, međutim, nije dogodilo da slikarstvo ponudi takvu jednu formu. Duet! Marko Kusmuk i Veljko Valjarević odvažili su se na ovakav revolucionaran korak. Podijelivši platno, podijelili su i snove, vizije, emocije. U tom dijeljenju morali su da budu i nesebični, ali i oprezni, da svoja osjećanja prilagode osjećanju onoga drugog iz dueta, upravo onako kako se to čini u muzici. Njihov eksperiment otvorio je Pandorinu kutiju. Slike su nam pokazale nove horizonte, one koje, možda, ova dva umjetnika ne bi bila u stanju sami dosegnuti. One postaju neka vrsta zagonetke, enigme, ko je ko na platnu. Ali kad ih pažljivije pogledate, uronite u njihove boje i oblike, upitate se ima li, uopšte, smisla odgovarati na to pitanje.

Nenad Janković

Fotografije Srđan Janković